Death in the Afternoon Evropski

Priča

Death in the Afternoon je kreirao Ernest Hemingway i objavio u kolekciji koktela iz 1935. 'So Red the Nose, or Breath in the Afternoon', gdje su poznati saradnici dijelili svoja omiljena pića. Hemingwayeve upute bile su karakteristično kratke: 'Ulijte jedan jigger apsinta u čašu za šampanjac. Dodajte ledeni šampanjac dok ne postigne odgovarajuću opalescentnu mliječnost. Popijte tri do pet ovih polako.' Naziv dolazi iz njegove dokumentarne knjige iz 1932. o borbi s bikovima, održavajući njegove španjolske opsesije. Ovaj koktel je senzorno iskustvo. Kada šampanjac susretne apsint, alkohol postaje mutan—transformira se iz bistre zelene u opalescentnu, mliječno bijelu—stvarajući vrtložni, oblačni efekat u čaši. Okus je intenzivan: anis i pelin iz apsinta, prekinut kiselošću i pjenušanjem šampanjca. Sofisticiran je i pomalo opasan, baš kao i proza njegovog tvorca. Nije za slabe srcem. Death in the Afternoon privlači književne entuzijaste, ljubitelje apsinta i avanturističke pijače koji cijene pića s osobnošću i historijom. Savršen je za trenutke kontemplacije, književno tematske skupove i svaku priliku koja zahtijeva nešto dramatično drugačije. Profesionalni savjeti: Koristite pravi apsint, ne zamjene—efekat mutnoće ovisi o tome. Ulijte šampanjac polako da biste promatrali transformaciju. Hemingwayevih preporučenih 3-5 pića bilo bi nerazumno za većinu ljudi; jedno ili dva su sasvim dovoljna. Jači je nego što izgleda. Kvalitetan šampanjac pomaže uravnotežiti intenzitet apsinta. Najbolje je uživati polako i kontemplativno—žurba poništava svrhu. Nije potrebna garnitura; vizualni efekat je garnitura.